Odličnici HATZ – potpredsjednici  

 

Prof.dr.sc. Mirko Krpan,

rođen 1934. u Drinku, općina Novi Vinodolski. Osnovnu školu polazi u Krmpotama, a realnu ginmaziju u Senju. Na Tehičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1955. godine na odsjeku brodogradnje. Do 1963. radi u Upravi za mornaričko - tehnička istraživanja u Splitu i Predstavništvu pri Brodoprojektu - Rijeka. Tijekom ovog zaposlenja ostvaruje uspješne stručne kvalifikacije u brodograđevnoj i brodostrojarskoj praksi radom u svim fazama procesa projektiranja, praćenju i nadzoru izgradnje u brodogradilištima i konačno verifikaciji projektne uspješnosti tijekom ukrcanja na brodu. To potvrđuje i s preko stotinu samostalnih projekata i proračuna nadvodnih i podvodnih objekata i njihovih konstrukcija i opreme, analiza, ekspertiza, studija i elaborata tehničko - ekonomskog karaktera uz primjeren udio znanstvenog pristupa i teorijskih inovacija. 1979. godine obranio je Doktorsku disertaciju: "Analiza karakteristika dodirnih površina i utjecaja tih karakteristika i njihove promjenljivosti na mehanizme trenja".

Od 1963. djeluje na Tehničkom fakultetu u Sveučilištu u Rijeci u Zavodu za tehničku mehaniku. l970. godine je habilitiran za zvanje docenta, 1976. je izabran za izvanrednog a 1979. za redovnog profesora. Predaje kolegije Mehanika studentima strojarstva, brodogradnje i elektrotehnike i Više dinamike na postdiplomskom studiju. Mentor je brojnim kandidatima za magisterij i doktorat znanosti. Osnovao je zavod za mehaniku. Bio je prodekan i dekan Tehničkog fakulteta, a zatim prorektor (1984 ­ 87.) i a rektor (1987 - 89.) Sveučilišta u Rijeci.

Dobitnik je raznih priznanja i odlikovanja. Član je više društvenih i stručnih udruženja kao npr. Znanstvenog savjeta za pomorstvo HAZU, Hrvatskog društva za mehaniku, Hrvatskog društva za materijale i tribologiju i dr. Razvoja međunarodne znanstveno - nastavne veze sa sveučilištima u Trstu, Udinama, Trentu, Bologni, Grazu i Budimpešti. Objavljuje iz općih područja i posebno iz mehanike i tribologije članke, referate, praktikume, skripte i udžbenike. Voditelj je i suradnik Znanstveno ­ istraživačkih projekata: 4. Brodogradnja, brodarstvo i luke (1975.), 81. Obrada metala (1980.), 37. Brodogradnja i pomorska tehnika (1983. ), 2-08-011 - Strukturalne analize (1990).

Temeljna značajka njegove znanstvene aktivnosti jest usmjerenost prema aktivnosti područjima mehanike i tribologije. Polazeći od fundamentalne važnosti tribološke koncepcije za optimalno i ekonomičnije poslovanje industrije, pretežan dio svoje znanstvene aktivnosti usmjerio je na otkrivanje novih teorijskih fenomena trenja i njegovih triboloških manifestacija u tehničkoj praksi. O toj tematici objavio monografski rad i dvadeset i pet izvornih znanstvenih radova.

 

Prof. dr. sc. Dražen Aničić,

rođen je 1940. u Osijeku gdje je završio gimnaziju. U Zagrebu upisuje građevinski odsjek tadašnjeg AGG fakulteta. Diplomirao je 1963, magistrirao je 1970, a doktorirao 1979. na Sveučilištu u Zagrebu.

Cijeli svoj radni vijek od jeseni 1963. provodi u Institutu građevinarstva Hrvatske u Zagrebu: od pripravnika do samostalnog stručnjaka i znanstvenog savjetnika, od rukovoditelja Odjela do direktora OOUR-a, tehničkog rukovoditelja Zavoda i zamjenika direktora IGH. U zvanje redovnog profesora izabran je na Građevinskom fakultetu 1988. Počasni je profesor Univerziteta u Skopju.

Od mnogobrojnih stručnih poslova, kojima se bavio ističu se ispitivanja građevinskih konstrukcija razornim i nerazornim metodama, statičkim i dinamičkim ispitivanjima, izrada ekspertiza za sanacije, rekonstrukcije i pojačanja armiranobetonskih i zidanih građevina kao i problemi seizmičke otpornosti objekata. U laboratorij za ispitivanje konstrukcija IGH uveo je nove postupke kvazistatičkih ispitivanja velikih armiranobetonskih modela. Od l980 - 1990. vodio je izradu projekata obnove najvažnijih spomenika kulture oštećenih potresom u Dubrovniku (Knežev dvor i dr. ).

Od 1991. do danas radi na problemima utvrđivanja ratne štete u Hrvatskoj u svojstvu glavnog državnog revizora, a koautor je metodologije temeljene na međunarodnim standardima.

U statusu pridruženog istraživača proveo je l3 mjeseci na znanstvenom usavršavanju na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu, gdje je vodio istraživački projekt ispitivanja velikog modela armiranobetonskog mosta. Kao rukovoditelj dijela jugoslavensko - američkog projekta "Istraživnje seizmičke otpornosti visokih zgrada građenih industrijaliziranim metodama" bio je više puta na studijskim putovanjima u SAD. Član je Earthquake Engineering Research Institute, Berkeley, SAD od 1977.

Od 1983. do 1993. bio je predsjednik Društva za potresno građevinaratvo Hrvatske (danas Hrvatsko društvo za potresno građevinarstvo).

Od 1986 - 1994. glavni je tajnik Europskog udruženja za potresno inžinjerstvo (European Association for Earthyuake Engineering), a od 1994. počasni je član. Njegovim nastojanjem hrvatsko društvo primljeno je za punopravnog člana Međunarodnog i Europskog udruženja za potresno inženjerstvo.

Svih proteklih godina aktivno je sudjelovao na domaćim i međnarodnim skupovma predsjedavao sjednicama i predavao kao pozvani predavač. Objavio je 160 stručnih i znanstvenih radova monografija i drugih publikacija, a koautor je pet knjiga od kojih su tri objavljene u inozemstvu.

Vlada engleskim, njemačkim i francuskim jezikom.