In memoriam prof. dr. sc. Juraj Božičević

(Vrbovsko, 7. listopada 1935. – Zagreb, 27. ožujka 2016.)

Prof. dr. sc. Juraj Božičević rođen je  7. listopada 1935. u Vrbovskom od oca Emila i majke Antonije (r. Crnković).

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Karlovcu, gdje je maturirao 1954.

Studirao je na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1961. te doktorirao 1980.

Područja znanstvenog i stručnog interesa bili su mu znanost o sustavima i kibernetika, kemijsko inženjerstvo, mjerenje i automatsko vođenje procesa, menadžment znanja i inovacija, tehnologijski menadžment, inteligentni poučavateljski sustavi te znanstveno i visokoškolsko obrazovanje.

1961—1963. bio je stručni suradnik Zavoda za regulacionu i signalnu tehniku Eletrotehničkog fakulteta u Zagrebu.

1963-1967. radio je kao asistent s povjerom predavanja i ispita iz predmeta “Mjerenja, regulacija i automatizacija” na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odjeli za naftu i metalurgiju u Sisku.

1967-1972. radi kao docent Tehnološkog fakulteta u Zagrebu, Odjeli u Sisku.

1972-1980. redoviti je profesor Tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Reizabran je u zvanje redovitog profesora 1987. na današnjem Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, gdje je u razdoblju 1980-2006. bio predstojnik Zavoda za mjerenja i automatsko vođenje procesa.

Utemeljitelj je istraživanja i razvoja obrazovanja na području procesnih mjerenja i vođenja procesa, kibernetike i znanosti o sustavima, pa s matičnog područja kemijskog inženjerstva širi znanja na druga tehnička područja, a poznat je i po svojim člancima o gospodarstvu i gospodarskoj infrastrukturi i o poslovanju tehnologijama.

Osim znanstveno-nastavne karijere na Sveučilištu u Zagrebu, surađivao je kao savjetnik u gospodarstvu i industriji te ostvario bogatu međunarodnu znanstvenu i stručnu suradnju, kao i brojne studijske boravke u inozemstvu kao inicijator i savjetnik na projektima.

U bogatoj međunarodnoj aktivnosti djelovao je kao UNESCO-ov ekspert na Filipinima, gdje je osnovao Prvi filipinski nacionalni institut za instrumentaciju i vođenje po uzoru na hrvatska iskustva.

Bio je stipendist, predavač i gostujući profesor u Nizozemskoj, Norveškoj, Velikoj Britaniji, SAD-u, Francuskoj, a pored toga i UNIDO-ov ekspert, član OIML-ovog (International Organization of Legal Metrology) Odbora za razvoj.

Od 1967. osnovao je i vodio dodiplomske i poslijediplomske studije i školovao brojne inženjere i znanstvenike, neprekidno potičući svoje suradnike na pomicanje granica znanosti.

1969. uvodi na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu nastavu računala, oslanjajući se i na prvo procesno digitalno računalo VARIAN.

U periodu 1974-1980. obnašao je dužnost predsjednika Izvršnog odbora JUREMA-e, tijekom kojeg je osobito pridonio razvoju mjeriteljstva, vođenja i modeliranja procesa u Hrvatskoj.

Kao osnivač i predsjednik IMEKO-ovog TC-11 za metrologijsku infrastrukturu, stvorio je svjetsku mrežu za promociju MSTQ (Metrology, Standardization, Testing and Quality Management).

1980. je osnovao Međunarodnu IMEKO-ovu (International Measurement Confederation) školu mjerenja “Poučavanje mjerenja za prijenos praktičnog iskustva”, koju je podupirao UNIDO i kao potporu prijenosu znanja i inženjerskih vještina inženjerima u afričkim i istočnoazijskim zemljama.

Njegov poseban interes bili su inteligentna mjerenja i umjetna inteligencija, kao i infrastruktura MSTQ.

Napisao je prvu hrvatsku knjigu iz područja vođenja „Automatsko vođenje procesa“ (Tehnička knjiga, Zagreb, 1971.). Njegove knjige „Temelji automatike I. i II.“ (Školska knjiga, Zagreb, 1979. i 1981.), objavljene su u deset izdanja.

Sudjelovao je na više od 100 domaćih znanstvenih i stručnih skupova kao predsjedatelj i član znanstvenih i organizacijskih odbora, voditelj sekcija te predavač. U tim svojstvima sudjelovao je i na više od 80 međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova.

Autor je, koautor i urednik oko 50 znanstvenih i stručnih knjiga, zbornika radova skupova i monografija te više od 100 znanstvenih i stručnih radova u uglednim domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima.

Autor je niza patenata i patentnih prijava te voditelj, istraživač, suradnik i konzultant na brojnim znanstvenim i stručnim projektima.

Naročito se zalagao za popularizaciju i promociju tehničkih znanosti te je često nastupao u televizijskim i radijskim emisijama srodne tematike. Aktivno je radio na povezivanju znanosti, gospodarstva i industrije te je s tim ciljem organizirao brojne znanstvene i stručne skupove, od kojih se posebno ističu konferencije “Tehničke znanosti za hrvatsko gospodarstvo” te znanstveno-stručne rasprave “Od čega će Hrvatska živjeti?”.

Osnovao je Hrvatsko društvo za sustave (CROSS) 1991., koje mu je bilo jedna od omiljenih ideja i svojevrstan hobi.

Jedan je od utemeljitelja Akademije tehničkih znanosti Hrvatske i redoviti član Akademije od 1993. te njezin drugi predsjednik u dva mandata (1997-2001. i 2001-2003.). U njegovom prvom predsjedničkom mandatu (2000.) Akademija je postala punopravna članica CAETS-a, a inicirao je i proceduru za primanje Akademije u članstvo Euro-CASE-a.

Obnašao je i dužnosti glavnog tajnika Akademije (1993-1997.) te tajnika Odjela sustava i kibernetike (1993-1997.), a 2011. prelazi u status emeritusa Akademije u Odjelu sustava i kibernetike.

Uz to je osnovao i godinama vodio Akademijin Centar za razvojne studije i projekte (1997-2015.).

Uređivao je Akademijine publikacije “Godišnjak Akademije tehničkih znanosti Hrvatske / Annual of the Croatian Academy of Engineering“ i “Tehničke znanosti / EngineeringPower” te brojne zbornike radova Akademijinih skupova, poput “Luka kao složen sustav”, “Grad kao složen sustav”, “Spojivost i infrastruktura”, “Inteligentni sustavi” i dr.

2004-2008. obnašao je funkciju državnog tajnika za visoko obrazovanje i tehnologiju u Ministarstvu znanosti i tehnologije RH. Tijekom tog perioda pokrenuti su i realizirani mnogobrojni tehnološki projekti kojima se nastojalo povezati našu znanost i gospodarstvo, na čemu je profesor Juraj Božičević uporno djelovao.

Dobitnik je Nagrade za posebne zasluge Međunarodne konfederacije za mjerenje (IMEKO) 1983. te Državne nagrade za životno djelo za 2001. u području tehničkih znanosti, kao i Nagrade za životno djelo “Moć znanja” Akademije tehničkih znanosti Hrvatske za 2008. godinu te brojnih drugih domaćih i međunarodnih priznanja.

Profesor Juraj Božičević njegovao je živi i duboki interes za društvene i humanističke znanosti, književnost i umjetnost te se rado družio, raspravljao i surađivao s intelektualcima, autorima i umjetnicima iz ovih područja znanosti i kulture. I danas se prisjećam naših mnogobrojnih razgovora o problemima razvoja znanosti i obrazovanja, koje smo vodili u, kako smo ga zvali, „našem dvorištu“ u Savskoj 16, poznatom čvorištu triju fakulteta, gdje smo tijekom dugog niza godina imali susjedne kabinete i laboratorije.

U svojoj svestranosti bio je vlasnik i direktor izdavačke kuće Edicije Božičević, poznate po izdavačkom konceptu promoviranja literature rjeđe prevođenih kulturnih sredina te otkrivanju manje poznatih autora. Edicije Božičević su, između ostalih, objavljivale i djela renomirane bjeloruske književnice i dobitnice Nobelove nagrade za književnost za 2015. godinu Svetlane Aleksijevič.

Teško da sve ove mnogobrojne, možda suhoparne činjenice jednog života mogu opisati bogatstvo njegovih ideja, kulturu ophođenja u poticanju i kritici raznih znanstvenih i stručnih projekata te događanja, a sve u cilju svekolikog napretka, a posebno razvoja Hrvatske nakon osamostaljenja, kada je uporno nastojao predlagati i publicirati puteve razvoja našega društva u društvo znanja. Stoga danas, integralno sagledavajući njegov opus, mislim da ga treba i na ovom mjestu proglasiti istinskim domoljubom.

Na našu veliku žalost, profesor Juraj Božičević preminuo je 27. ožujka 2016. u Zagrebu u 81. godini života, nakon duge i teške bolesti, iako smo bili uvjereni da će je ipak nadvladati, a mi dobivati i dalje njegove nove ideje.

Njegov znanstveni i stručni opus, nemjerljiv doprinos osnivanju i aktivnostima Akademije, kao i njegov optimističan i motivatorski duh ostat će u trajnom sjećanju svih članova Akademije.

U ime Uprave, Predsjedništva i svih članova Akademije, kao i u svoje osobno ime, izražavam najdublju sućut njegovoj obitelji, prijateljima, kolegama i suradnicima.

Počivao u miru!

Prof. dr. sc. Vladimir Andročec

Predsjednik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske


Kolačići: Kako bi se osigurao ispravan rad ovih web-stranica, na vaše uređaje vršimo pohranu male podatkovne datoteke poznate pod nazivom kolačići. Uz prihvat Kolačića vaše pregledavanje stranice će se vršiti nesmetano, a u koliko ne prihvatite Kolačiće možda vam neki od sadržaja neće biti dostupni. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close