Prof. dr. sc. Juraj Božičević rođen je 7. listopada 1935. u Vrbovskom, a preminuo 27. ožujka 2016. u Zagrebu. Svojim radom, znanjem i predanošću ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj i međunarodnoj znanstvenoj zajednici.
Život i obrazovanje
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Karlovcu, a 1954. maturirao. Studij elektrotehnike upisao je na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1961. godine, a doktorirao 1980. godine. Njegova znanstvena i stručna područja obuhvaćala su kibernetiku i znanost o sustavima, kemijsko inženjerstvo, mjerenja i automatsko vođenje procesa, menadžment znanja i inovacija te inteligentne sustave i tehnologijsko obrazovanje.
Akademska i znanstvena karijera
Profesorsku karijeru započeo je 1963. godine na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a od 1980. do 2006. bio je predstojnik Zavoda za mjerenja i automatsko vođenje procesa Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije. Bio je utemeljitelj istraživanja u području procesnih mjerenja, vođenja i kibernetike u Hrvatskoj, a svoje znanje prenosio je brojnim generacijama studenata i suradnika.
Profesor Božičević autor je prve hrvatske knjige iz područja automatike Automatsko vođenje procesa (1971.), kao i popularnih udžbenika Temelji automatike I. i II. (1979. i 1981.). Objavio je oko 50 znanstvenih i stručnih knjiga te više od 100 radova u uglednim časopisima.
Međunarodna suradnja
Kao UNESCO-ov ekspert sudjelovao je u osnivanju prvog filipinskog nacionalnog instituta za instrumentaciju i vođenje. Gostovao je na sveučilištima i institutima u Europi i SAD-u, bio UNIDO-ov ekspert te aktivan u međunarodnim organizacijama poput IMEKO i OIML. Osnovao je Međunarodnu IMEKO školu mjerenja i pridonio razvoju svjetske mreže za promociju metrologije, standardizacije i upravljanja kvalitetom. Bio je stipendist, predavač i gostujući profesor u Nizozemskoj, Norveškoj, Velikoj Britaniji, SAD-u, Francuskoj, a pored toga i UNIDO-ov ekspert, član OIML-ovog (International Organization of Legal Metrology) Odbora za razvoj.
Doprinos društvu
Posebno se zalagao za popularizaciju tehničkih znanosti, nastupao u javnim medijima te organizirao brojne skupove i konferencije, među kojima se ističu Tehničke znanosti za hrvatsko gospodarstvo i rasprave Od čega će Hrvatska živjeti?.
Kao državni tajnik za visoko obrazovanje i tehnologiju (2004.–2008.) snažno je zagovarao povezivanje znanosti i gospodarstva.
Doprinos radu Akademije
Jedan je od utemeljitelja Akademije tehničkih znanosti Hrvatske i redoviti član Akademije od 1993. te njezin drugi predsjednik u dva mandata (1997.-2001. i 2001.-2003.). U njegovom prvom predsjedničkom mandatu (2000.) Akademija je postala punopravna članica CAETS-a, a inicirao je i proceduru za primanje Akademije u članstvo Euro-CASE-a. Obnašao je i dužnosti glavnog tajnika Akademije (1993.-1997.) te tajnika Odjela sustava i kibernetike (1993.-1997.), a 2011. prelazi u status emeritusa Akademije u Odjelu sustava i kibernetike. Uz to je osnovao i godinama vodio Akademijin Centar za razvojne studije i projekte (1997.-2015.). Uređivao je Akademijine publikacije “Godišnjak Akademije tehničkih znanosti Hrvatske / Annual of the Croatian Academy of Engineering“ i “Tehničke znanosti / EngineeringPower” te brojne zbornike radova Akademijinih skupova, poput “Luka kao složen sustav”, “Grad kao složen sustav”, “Spojivost i infrastruktura”, “Inteligentni sustavi” i dr.
Nagrade i priznanja
Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima se posebno ističu:
- Nagrada Međunarodne konfederacije za mjerenje (IMEKO, 1983.),
- Državna nagrada za životno djelo u području tehničkih znanosti (2001.),
- Nagrada za životno djelo Moć znanja Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (2008.).
Svestranost i kulturni rad
Osim u znanosti, djelovao je i u kulturi kao osnivač izdavačke kuće Edicije Božičević, poznate po promoviranju manje poznatih autora i književnosti iz različitih kulturnih sredina. Među objavljenim autorima bila je i Nobelovka Svetlana Aleksijevič. Profesor Božičević gajio je dubok interes za književnost, umjetnost i društvene znanosti, rado raspravljao i surađivao s intelektualcima te neumorno promicao razvoj Hrvatske kao društva znanja.
