Poziv na raspravu

 

U potrazi za općom teorijom i metodologijom tehničkih znanosti

 

1. Osnovne i primjenjene znanosti: podrijetlo i obilježja

Osnovne ili fundamentalne znanosti odgovaraju čovjekovoj želji da upozna i razumije svijet koji ga okružuje. Primijenjene znanosti odgovaraju čovjekovoj želji da nađe bolji, brži, lakši put za obavljanje poslova kojima se bavi ili bi seželio baviti. Prvima je svrha otkrivanje istine na jednom području stvarnosti jednostavno radi zadovoljenja ljudske radoznalosti, a drugima što uspješnije djelovanje u nastojanju da čovjek poveća svoju moć i svoje blagostanje, osigura svoje zdravlje i produži svoj život i općenito učiniživot što ljepšim. Dostignuća osnovnih i primijenjenih znanosti razlikuju se već od trenutka nastajanja: prvo su znanstvena otkrića, drugo pronalasci ili izumi.

O razvoju sveukupnih znanosti, otkrićima i izumima napisane su mnoge knjige koje nam na lijep način pričaju priču o našim precima koji su iznijeli taj napredak od praskozorja povijesti do naših dana. Jedna od tih knjiga opisala je i lijepo sistematizirala sve izume. Naslov joj je Heureka! Kako su i kada nastali najvažniji izumi. Knjiga je podijeljena na pet velikih dijelova i svaki od njih ima svoj uvod u kojem se ukratko prikazuje stanje izumiteljstva na tom području. Tu se mogu naći mnoge misli o izumiteljima i izumima. Svi izumi ne traže jednaku domišljatost i predznanje. Do nekih je izuma bilo razmjerno lako doći s malo promatranja i zdravorazumskog promišljanja, dok se do nekih nije moglo doći bez znatnog obujma prethodno stečenog znanja. Način kako se dolazi do izuma izgleda krajnje nepredvidiv. Kod izmišljanja zrakoplova poslužile su ptice s krilima kao uzor za oponašanje. Na području medicine mnogo je toga došlo slučajno. Nasuprot tome bilo je promišljenih usmjerenih istraživanja. Pojavljivanje izuma podudara se s područjem primijenjenih znanosti i odgovarajućih djelatnosti, ali i izvan njih. Postoje mnogi izumi bliski širokom području kulture. Čitajući knjigu, postajemo svjesni činjenice da za sve što nas okružuje, osim prirodnog okoliša, možemo zahvaliti izumiteljima. Izumitelji su pak do svojih izuma došli primjenjujući znanja postignuta otkrićima na području znanosti. Ostalo je pitanje: Kako su se dosjetili koje od brojnih znanja iz najrazličitijih područja treba primijeniti za rješenje jednog problema?

2. Primijenjene znanosti među društvenim znanostima

U klasifikaciji društvenih znanosti pojavila se u drugoj polovici 20. stoljeća skupina primijenjene društvenih znanosti (applied social sciences). To su znanosti kojima je cilj poboljšanje stanja u društvu putem odgovarajućih društvenih djelatnosti, kao što su, npr., socijalna skrb, borba protiv kriminala, posebno maloljetničkog kriminala i drogiranja, ali i politika koja vodi povećanju blagostanja i otklanjanju sukoba među narodima. Na tim se područjima primjenjuju znanja postignuta u osnovnim društvenim ili humanističkim znanostima. Isprepleću se istraživački postupci osnovnih i izumiteljski primijenjenih znanosti. Ali, treba znati da i u primijenjenim znanostima može doći do otkrića koja pripadaju osnovnima. Tako su otkrića u psihijatriji doprinijela znanjima psihologije. Znanstveno utemeljenje i nadziranje društvenih djelatnosti koje se organiziraju prema ustavnim odredbama o zadovoljavanju potreba građana i društva (školstvo, zdravstvo, sudstvo i dr.), zaslužuje posebnu pažnju. Nažalost, jedna opća teorija društvenih djelatnosti nije razvijena. Za bibliotečnu djelatnost utvrdili smo da posjeduje elemente osnovnih i primijenjenih znanja, ali za ovu tvrdnju ne nalazimo širi teorijski okvir ni u radovima stručnjaka na međunarodnom planu, ni u radovima ovdašnjih.

3. Filozofske discipline: teorija spoznaje i teorija znanosti

U potrazi za traženim odgovorom, posegnuli smo za filozofskim spisima. Teorija spoznaje ili gnoseologija bavi se pitanjima o suštini istine i spoznaje, o mogućnostima i granicama spoznaje, o načinima i stupnjevima spoznaje i o kriteriju spoznaje. Njoj je bliska teorija znanosti ili epistemologija, koja ograničava pitanje spoznaje na okvire znanstveno istraživačkog rada i drugih pitanja znanosti, naročito njihovih metoda i sistematike. Epistemologija se sve više vezuje uz odgovarajuće znanosti i tako se pored opće epistemologije razvijaju posebne epistemologije. Tu su još i logika i metodologija. Logika  proučava oblike valjane misli i metode znanstvene spoznaje. Tako je metodologija dio logike s jedne strane, a dio teorije spoznaje, odnosno epistemologije, s druge strane.

Pregledali smo veći broj knjiga, od školskih do kapitalnih djela teorije znanosti i metodologije znanstvenog rada. U svim tim djelima riječ je bila jedino o osnovnim znanostima, prirodnim, društvenim i humanističkim. O izumima i primijenjenim znanostima ni riječi. Svi su se filozofi znanosti bavili pitanjem istine i postizanja istinitog, znanstvenog znanja. Uspjeh u radu izvan je njihovog zanimanja. Zaključili smo da se trebamo okrenuti stručnjacima primijenjenih znanosti, i to stručnjacima izvrsnih primijenjenih znanosti – tehničkih znanosti.

4. Postoji li opća epistemologija tehničkih znanosti

Zaključivši da bi nam epistemologija tehničkih znanosti mogla pružiti upotrebljivija znanja od svih primijenjenih znanosti, potražili smo i odmah pronašli dva kapitalna djela – Tehničku enciklopediju i zbornik radova sa znanstvenog skupa Razvitak i dostignuća tehničkih područja u Hrvatskoj. Pregledali smo ih prema ovim pitanjima: 1. popis tehničkih područja; 2. nazivi i definicije područja; 3. natuknice izum i pronalazak; 4. da li pored podataka o posebnim područjima postoje obavijesti o cjelovitoj skupini tehničkih znanosti, te što bi bili elementi opće epistemologije tehničkih znanosti. Utvrdili smo slijedeće:

  1. U Tehničkoj enciklopediji obrađena su ova područja: 1. Aerotehnika; 2. Arhitektura; 3. Brodogradnja; 4. Elektrotehnika; 5. Geodezija; 6. Građevinarstvo; 7. Kemijska tehnika; 8. Mašinstvo; 9. Meta-lurgija; 10. Nuklearna tehnika; 11. Rudarstvo; 12. Tekstilna tehnika. U Zborniku radova obrađena su ista područja, s izuzetkom aerotehnike i nuklearne tehnike, a s pridodanim područjima prehrambene tehnologije i biotehnologije, prometa i grafičke tehnologije.

  2. Prema nazivima i objašnjenjima vidi se da su to najčešće istovremeno znanosti i djelatnosti. Čita-mo: "grana nauke i tehnike", "nauka i umijeće", "grana privrede", "privredna i društvena djelatnost". Za geodeziju je rečeno da pripada prirodnim znanostima, tehničkim znanostima i društvenim znanostima. Primjećujemo da ova raznolikost sadržaja nije vidljiva u nazivima područja. Nazivi govore o tehnikama ili, prema nastavku -stvo, o djelatnostima.

  3. U Tehničkoj enciklopediji među brojnim natuknicama nema izuma ni pronalaska. U Zbornik je uključen pojam izum, ali nije obrađen u smislu koji nas zanima.

  4. U Zborniku se na kraju nalaze prikazi koji se odnose na cjelinu tehničkih znanosti. To su radovi Miroslava Mirkovića o Tehničkom muzeju u Zagrebu, Lea Budina o visokoškolskom obrazovanju u području tehnike i tehnologije, Jurja Božičevića o ulozi tehničkih znanosti za hrvatsko gospodarstvo i Željka Topića o intelektualnim tvorevinama inventivnog ljudskog rada, o izumu i patentima. U svakom od ovih radova pronašle bi se misli bliske traženoj epistemologiji. Namjera da Tehnički muzej preraste u znanstveno-tehnički centar dokazuje da je potreba za takvim središtem već odavno prisutna u svijesti stručnjaka tehničkih znanosti. U radu o visokoškolskom obrazovanju istaknuta je misao o potrebi obrazovanja i osposobljavanja budućih stručnjaka za inventivni rad (radikalne inovacije). Jedan od razloga za osnivanje Hrvatske akademije tehničkih znanosti 1993., bila je rascjepkanost tehničkih disciplina koje bi tek u međusobnoj povezanosti i suradnji mogle ostvariti napredak i uključiti se u velike svjetske projekte. Sve su te misli bile izrečene 1993., i to u budućem vremenu, pa je sudbina opće epistemologije tehničkih znanosti još upitna.

Na području društvenih djelatnosti i znanosti, gdje se javljaju nove akademske discipline koje traže teorijsko utemeljenje, a služe se metodskim postupcima osnovnih i primijenjenih znanosti, rado bismo vidjeli jednu epistemologiju tehničkih znanosti koja bi im pomogla u spoznaji tehnike i u opisivanju izumiteljskih postupaka.

Literatura:

S. Lopez: Rođenje Evrope, Školska knjiga, Zagreb, 1978.

H. Bastian: Vrhunski putovi čovječanstva, Zora, Zagreb, 1962.

E. de Bono, Heureka! Kako su i kada nastali najvažniji izumi, Mladost, Mladinska knjiga, Zagreb, 1978.

Mira Mikačić, Klasifikacija znanosti, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1970.

Mira Mikačić, Bibliotekarska djelatnost i bibliotečna znanost, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 34 (1996), (1–2).

C. Petrović, Logika, Školska knjiga, Zagreb, 1985.

Encyclopédie de la Pléiade, Logique et connaissance scientifique, Gallimard, Paris, 1967.

Tehnička enciklopedija, Hrvatski leksikografski zavod, 13 sv., Zagreb, 1997.

Razvitak i dostignuća tehničkih područja u Hrvatskoj,

Zbornik radova, 23. rujna 1994., Sveučilište u Zagrebu 1994.

Mira Mikačić

 

Poziv na sudjelovanje

Obrazovanje za Informacijsko društvo

Prijavite referat, priopćenje i sudjelovanje do 15. prosinca 2000.

Peti multidisciplinarni kolokvij

Cjeloživotno obrazovanje u Informacijskom društvu

Zagreb, ožujak 2001.