Inženjerske komore - ovlašteni inženjeri

Napredak gospodarstva i cijelog društva, bitno je zavisan i od kvalitetnog rada diplomiranih inženjera uključenih u izgradnju različitih objekata koji omogućavaju ostvarivanje procesa, od proizvodnih i potrošačkih do obrazovnih i športsko-zabavnih, od onih kojima se osiguravaju sredstva za daljnji razvoj do onih kojima se ostvaruju civilizacijske (kulturne, športske, zabavne) potrebe pojedinaca. U tom gradbenom sklopu nalaze se i ovlašteni, govori se i profesionalni, inženjeri udruženi u inženjerske komore.

Ovlašteni se inženjer postaje nakon završenog sveučilišnog obrazovanja, višegodišnje prakse u struci i položenog stručnog ispita. On samostalno projektira, ocjenjuje projekte, vodi i nadzire izgradnju. Ukjučen je zavisno od stručnog područja za koje je ovlašten, u određene faze izgradnje pojedinog objekta (broda, transformatorske stanice, sastava zaštite okoliša, tvornice, autoceste, građevine) počevši od zamisli, projektiranja i izvođenja do održavanja i konačno ako je to potrebno, razgradnje.

Ovlašteni inženjer djeluje na osnovi etičkih principa uz punu stručnu i materijalnu odgovornost. Tokom rada on štiti interese struke i poslodavca. Ovlašteni inženjer treba biti u stanju da sagleda posljedice svojih postupaka. Svoje zadatke može uspješno izvršavati jedino kad raspolaže odgovarajućim znanjima, koja suglasno razvoju znanosti i tehnologije mora neprekidno dopunjavati.

Inženjerska komora jest udruga ovlaštenih inženjera. U komori se vodi Popis (lista) ovlaštenih inženjera, održavaju se stručni ispiti, provode se postupci brisanja s Liste ovlaštenih inženjera. Donosi se etički kodeks, ukoliko nije sastavni dio Zakona. Utvrđuje se cjenik usluga. Komora sudjeluje pri rješavaju pitanja osiguranja ovlaštenih inženjera. Pri komori se rješavaju i pitanja skrbi za ovlaštene inženjere i njihove obitelji.

U izgradnji pojedinog objekta sudjeluju inženjeri različitih struka. Ciljevi postavljeni projektom optimalno se i djelotvorno mogu dostići jedino uz potpuno međusobno uvažavanje i suradnju svih sudionika gradnje. Stručna i etička odgovornost svih sudionika je ista, bez obzira na, po količini i vrijednosti, razičit udio u poslu, ali su zavisno od tipa objekta, udjeli u radu i materijalna odgovornost različiti.

Danas, kad Republika Hrvatska nema Zakona, diplomirani inženjeri tehničkih struka međusobno su neravnopravni, a posebice u odnosu na svoje kolege u inozemstvu. Našim je diplomiranim inženjerima onemogućeno da na način i u skladu s normama, praksom i zakonima prihvaćenim u tehnički razvijenim zemljama, između ostalog, projektiraju, ocjenjuju i potpisuju projekte, te nadziru izvođenje radova. Republika Hrvatska ne može punopravno sudjelovati u svim fazama ostvarivanja međunarodnih projekata {kao što su npr. izgradnja građevina, industrijskih objekata, sustava zaštite okoliša), jer strani investitori ili zajmodavci prihvaćaju jedino rad ovlaštenih stručnjaka. Posljedica jest da će npr. projekt o zaštiti okoliša ocjenjivati osobe kojima interesi ne moraju biti podudarni s hrvatskim, da će se u Hrvatskoj graditi tvornica možda uz nepovoljnije uvjete, ili na zastarjeloj tehnološkoj osnovi.

Zahtjeve za donošenje Zakona o inženjerskim komorama iznosio je Hrvatski inženjerski savez, usmjerivši ih prema Ministarstvu gospodarstva (strukovna društva brodograđevnih, strojarskih, elektrotehničkih i kemijskih inženjera) i Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja (strukovni savezi arhitektonskih, građevinskih i geodetskih inženjera). Oba su prijedloga izgrađena na istoj osnovi i u općim sadržajima nisu se bitno razlikovala.

U Saboru je u toku rasprava o prijedlogu Zakona o Hrvatskoj graditeljskoj komori, izrađen je u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, kojim se i rješavaju pitanja građevinarskih struka, a ne svih sudionika u gradnji. Predloženo rješenje, za većinu struka nije prihvatljivo. Prijedlog bi se uz malen napor, poštujući saborsku proceduru, uz punu suradnja svih zainteresiranih, posebno Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, Ministarstva gospodarstva te zainteresiranih strukovnih udruga, mogao doraditi tako da se dobije Zakon o inženjerskim komorama koji će omogućiti izgradnju objekata u skladu s načinom na koji to rješavaju tehnički razvijene zemlje; stručno odgovorno i na osnovi etičkih principa. .

Stanje danas

Danas se u Hrvatskoj projektira, radovi izvode i nadziru na način koji nije prihvatljiv u tehnički razvijenom svijetu: tim se poslovima mogu bavti i nekvalificirane osobe, koje nemaju ni potrebna znanja niti neophodno iskustvo; naručitelj radova nije osiguran da će usluga koju plaća biti provedena na tehnološki i ekonomski optimalan način.

Stručni ispiti

Poznavanje novih konstrukcijskih materijala, njihova vladanja i upotrebe, novih tehnoloških postupaka uz brigu o životnom i radnom okolišu zahtijevaju od inženjera da raspolažu i znanjima koja nisu mogli steći tijekom školovanja. Uvođenje novih materijala i postupaka na osnovi prospekata, bez razumjevanja svojstava i vladanja tih materijala, te stjecanje znanja jedino kroz iskustvo uz samouvjerenost nisu dovoljni; mogu dovesti i dovode do štetnih posljedica.

U SAD za stjecanje naslova (prava i obveza) ovlaštenog inženjera korozioniste ispit se polaže na tri razine, (nakon 2, 4 odnosno 8 godina radnog iskustva). Na najvišoj se stječe pravo projektiranja.

Zakon o građenju, Uredba o postupku nabave robe, usluga i ustupanju radova

Današnje je neprihvatljivo stanje "podržano" jer i odredbama usko građevinarski postavljenog Zakona o građenju. Građevinarski pristup razdvojio je građevinu od procesa koji se u njoj odvija. To ima znatne posljedice, jedna od njih je način tretiranja drugih struka (osim građevinske i arhitekturske). Postavlja se pitanje tko će npr. izraditi projektnu dokumentaciju (projektirati) kemijsko tehnološki proces, ili, ako to učini inozemni profesionalni kemijski inženjer, tko će ocijeniti da li je proces projekiran optimalno obzirom na funkciju, troškove izgradnje, zaštitu okoliša i sl. Prema Zakonu o građenju od proizvodnih objekata mogli bi se, ako se radi u skladu s praksom u industrijski razvijenih zemljama, projektirati pa izgraditi građevine za administraciju i zidovi proizvodnih pogona.

Treba uočiti i slijedeće: naziv Zakona sadrži i trajan glagol "građenje", a objekt treba završiti a kasnije i održavati. Današnji odnos prema kvaliteti usluge ili proizvoda vidi se i iz Uredbe o postupku nabave roba i usluga i ustupanju radova. (Narodne novine, 28.3.97): "Najpovoljnija ponuda znači ponudu koja je u pravilu ponuda s najnižom cijenom.". Očito, naša je zemlja toliko bogata da prednost pri kupnji ima jeftinija roba.

Ovako je nekoć bilo

Akti, na osnovi kojih su rješavana pitanja, o kojima je ovdje riječ, postojali su do 1945. god. Njihova osnova su u dva dokumenta iz 1900. i 1937. god. U Prilogu broja 3. 1900. god. "Vjestih družtva inžinira i arhitekta u Hrvatskoj i Slavoniji", koji se odnosi na Osnovne odredbe o novim propisima, tičući se razredbe i ovlaštenja civilnih tehnika za izvršivanje tehničke prakse u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, - Sastavljene po odsjeku za promicanje interesa civilnih tehnika i preradjena te primljena u plenarnoj sjednici družtva inžinira i arhitekta u Zagrebu dne 24. veljače 1900., navedene su Kategorije civilnih tehnika: inžiniri, arhitekti, strojarski inžiniri, kulturni inžiniri, geometri, rudari, električari i kemičari.

U Zakonu o ovlašćenim inženjerima donesenom 18. ožujka 1937. god u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije te potvrđenoj 7. srpnja 1937. god. u Senatu kraljevine Jugoslavije, u čl. 2. piše:

"Po strukama ovlaščeni inženjeri dele se na: 1) ovlašćene građevinske inženjere, 2) ovlašćene inženjere za arhitekturu, 3) ovlašćene kulturnotehničke inženjere, 4) ovlašćene geodetsko-kulturnotehničke inženjere, 5) ovlašćene mašinske inženjere, 6) ovlašćene brodarske inženjere, 7) ovlašćene elektrotehničke inženjere, 8) ovlašćene inženjere agronome, 9) ovlašćene rudarske, rudarsko-meračke i topioničke inženjere, 10) ovlašćene inženjere za tehničku kemiju i tehnologiju, 1l ) ovlašćene šumarske inženjere, 12) ovlašćene inženjere geodete."

Nadalje piše:

"Prema ukazanoj potrebi, a po saslušanju Saveza inženjerskih komora, Ministar građevina može, s obzirom na izmene nastavnog plana na tehničkim i drugim fakultetima, uredbom uvesti nove struke, dve ili više u jednu spojiti ili izvesne ukinuti."

rujna 1997.,

Ivica Štern