Božo Težak

Pionir Informacijskog društva

 

Ove se godine navršila devedeseta godišnjica rođenja prof. dr. Bože TEŽAKA uglednog i u svijetu cijenjenog kemičara i informatologa. Rodio se u Varaždinu 27.7.1907. gdje je maturirao, a diplomirao je na Tehničkom fakultetu 1930. Od 1932. radi u "Vojnotehničkom zavodu Obilićevo". Ondje je pokrenuo i ostvario proizvodnju civilne maske M 33 i izradio svoju disertaciju. 1936. dolazi u Zagreb za upravitelja pogona Gradske plinare. Osniva "Školu civilne zaštite", prvu u jugoistočnoj Evropi. Upravljao je ovom Školom do 1941. Spomenutu disertaciju obranio je krajem 1945. na Tehniškoj fakulteti Univerze u Ljubljani.1945. postaje docent za fizikalnu kemiju na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu. 1946. izabran je za izvanrednog profesora fizikalne kemije na Prirodoslovno - matematičkom fakultetu, a 1952. za redovitog profesora. Na tom je Fakultetu bio u dva navrata dekanom. Od 1953. glavni je urednik časopisa "Arhiv za hemiju i farmaciju", odnosno od 1956. "Croatica Chemica Acta", našeg vodećeg svjetskog znanstvenog časopisa. B. TEŽAK bio je osnivač "Zagrebačke škole koloidne tehnike" poznate u svijetu. Sudjelovao je na mnogim međunarodnim skupovima i surađivao s brojnim institucijama. Osnovao je Ljetnu školu Instituta "Ruđer Bošković", koja se od 1969. održavala u Cavatu. Bio je član mnogih kemijskih društava u svijetu. U njegovu počast "Hrvatsko kemijsko društvo" utemeljilo je medalju "Božo TEŽAK".

B. TEŽAK je ubrzo uočio da je za razvoj znanosti od posebne važnosti informacijsko - komunikacijsko područje. Bio je pokretač, a od 1955. do 1961. i glavni urednik "Sveučilišnog vjesnika". Na Sveučilištu u Zagrebu osnovao je 1961. postdiplomski studij bibliotekarstva. Zatim je osnovao i do kraja života vodio "Centar za studij bibliotekarstva, dokumentacije i informacionih znanosti" - CSGDIZ. Spomenuti postdiplomski studij bio je u vrijeme njegovog osnivanja, jedan od prvih studija iz ovog područja u Evropi, pa i u svijetu. Na inicijativu B. TEŽAKA Sveučilište u Zagrebu osnovalo je 1967. Referalni centar. To je bilo samo pet godina nakon prvog Referalnog centra u svijetu. Pokrenuo je 1968. časopis "Informatologia Yugoslavica" (danas "Informatologia") kojemu je do kraja života bio glavni i odgovorni urednik. Od 1950. bio je član "American Documentation Institute", a bio je i predsjednik "Društva nastavnika i suradnika Sveučilišta, visokih škola i naučnih ustanova SR Hrvatske". Za svoj rad dobio je 1970. Republičku nagradu SR Hrvatske za životno djelo. Bio je osnivač i prvi predsjednik "Asocijacije naučnih unija Jugoslavije" -ANUJ-, u okviru koje je 1974. pokrenuo časopis "Scientia Yugoslavica" i bio mu glavni urednik. 1975. osnovao je "Društvo za informatiku SR Hrvatske" kojemu je bio i prvi predsjednik. U jesen iste godine održao je niz predavanja u organizaciji Američkog bibliotekarskog društva na 12 sveučilišta u SAD. 1978. dao je ideju za organiziranje i izgradnju "Multimedijskog centra za opremu, obradu i rukovanje informacijama i komunikacijama" u okviru Referalnog centra. Bio je glavni pobornik stvaranja "Nacionalnog informatičkog centra SR Hrvatske", a prišao je i izradi interdisciplinarnog projekta o transformaciji "Nacionalne i sveučilišne biblioteke" u Zagrebu. Organizirao je konferencije na temu "Univerzitet u svjetskoj mreži informacija i komunikacija", a treća se održavala u Dubrovniku, kamo je upravo tada stigla vijest o njegovoj iznenadnoj smrti u Zagrebu, dne 16. V.1980.

Treba proučavati rad B. TEŽAKA i njegov veliki doprinos na području kemije, informacijskih i ovima srodnih znanosti, kojim je on, tijekom svojeg pedesetogodišnjeg rada, obogaćivao našu i svjetsku znanost. 

Vladimir Muljević